Praktikant uzvraća udarac - Ziska

Praktikant uzvraća udarac

Kako zaista izgleda praksa u Žiški? Sada sledi moja priča – priča praktikanta koji. . .

Znaš šta je Bildungsroman? E pa, praktikant u Žiški je kao glavni junak jedne takve knjige.

Bildungsroman (ili obrazovni roman) prikazuje i prati duhovni razvoj mladog čoveka koji pokušava da nađe svoje mesto u svetu – od potpune dečije bezazlenosti i naivnosti, pa do osposobljavanja i sticanja životnog iskustva.

Znači, glavni junak od onog koji pojma nema ni o čemu postaje onaj koji ima pojma o nečemu. Na primer, ovom žanru pripadaju „Hari Poter“, „Gospodar prstenova“, „Lovac u žitu“, „Hamlet“…

Caka je u tome što ne uspeju svi glavni junaci svih Bildungsromana da se uklope u društvo. Odnosno, Hari Poter i Frodo Bagins uspešno se bore sa svim preprekama na putu i dobro se snalaze u svim životnim zadacima. Ali Hamlet sumnja.

Baš kao što svako ko razmišlja o praksi u digitalnom marketingu sumnja u sebe nakon što pročita tekst „Da li je digital za tebe?“ na Žiškinom sajtu. Deluje zastrašujuće, vrlo zahtevno i nimalo lako. Jer, sudeći po tekstu, ovo nije praksa koja liči na članstvo u đačkom parlamentu, srednjoškolskim novinama ili raznoraznim studentskim udruženjima. Ovo deluje kao the real deal.

Ali kako to zaista izgleda?

„Da li je digital za tebe?“ napisao je Goran (šef koji ne voli da ga zovemo šefom, ali ja još nisam smislila bolju reč) i u njemu je opisao proces prakse iz svog ugla. Međutim, sada sledi moja priča – priča praktikanta koji je preživeo.

Praktikant uzvraća udarac! 3, 4, sad…

1. Da li si dovoljno kreativan?

Prvo što shvatiš je da ovde kreativnost shvataju malo drugačije od tebe. Šta to znači?

Pa, ako u Goranovom tekstu o praksi piše da je kreativan onaj kandidat čije „ruke nikada ne miruju“ to definitivno ne znači da je dovoljno da za sebe kažeš „volim da pišem“ da bi postao deo Žiška tima. Jer priliku za pisanje klasičnog teksta možda nećeš ni dobiti u toku prakse – moraćeš da izmisliš ovakav blog za to 🙂

Kreativan je onaj ko svoju sposobnost pričanja priče može da primeni na sve formate koji se koriste u digitalu – fotografiju, video, animaciju – a ne samo na puki tekst. Zato pre prijavljivanja na praksu dobro razmisli i zapitaj se ne da li ti to možeš nego da li ti smeš da se upustiš u Žiška avanturu (jer se vrlo verovatno nisi oprobao u svemu navedenom)?

Izlazak iz zone komfora, gubitak ušuškanosti i poznatosti ume da bude strašan, a ovde se to dešava svaki dan. Pišeš celog života, ili odlično fotkaš, a onda ti rad vrate jer nije prikladan za određenog klijenta, ili ne priča priču kampanje, ili postoji detalj koji ne sme da bude tu. Malo ti sruši snove.

Međutim, nije sve tako strašno kao što se na početku čini. A to je zapravo dobra stvar – kako drugačije da spoznaš sebe i završiš svoj Bildungsroman?

2. Da li si dovoljno analitičan?

Trebaće ti malo vremena da skapiraš da analitiku ne čine samo puki brojevi nego da su to znaci koje ti treba da interprertiraš i od kojih treba da napraviš priču. Tada će ti postati jasno da je analitika ipak povezana sa kreativnošću i da to ne mogu da rade oni koji nemaju bar malo osećaja za storytelling.

Silni grafikoni i na prvi pogled nerazumljive oznake (AVG ENG, ER) samo su sredstva koja treba da ti pomognu, a ne odmognu, da ubediš klijenta da su tvoje kreativne ideje baš ono što će im doneti uspeh.

Zato se pri susretu sa kilometarskim tabelama ne predaj tako lako nego što pre nađi na netu Excel kurs (ima bar na netu besplatnih koliko hoćeš) uz pomoć kog od početnika možeš da postaneš ekspert.

Zato, brace yourself Excel is coming!

3. Da li si slešer?

Zbog ovoga Žiška dobija najviše hejt poruka u inbox: „Community manager, dizajner, fotograf i media planer nisu tim nego jedna osoba“. U prevodu: slešer (eng. slasher) = multitalentovanost + multitasking.

Uteha je da se slešer ne rađa nego postaje. Zato praksa i traje pet meseci – da bi u toku njih ti razvio sve potrebne agencijske veštine. Nije strašno ako se na početku baš i ne snalaziš sa fotkanjem ili ako ne umeš da napišeš profi mejl (deluje banalno, ali je u stvari tricky i nemoj da misliš da ti je onaj talenat za pisanje sa početka dovoljan za to).

U toku tih pet meseci mnogooo puta ćeš čuti reči koje ni ne znaš šta znače (FMCG, render, mock up, preroll, pitch, SoW), dobićeš zadatke koje u prvom trenutku ne razumeš („napravi mi Q4 report za CC“) i suočićeš se sa izazovima u komunikaciji kako sa kolegama tako i sa klijentima (formiraćeš novu definiciju reči „hitno“).

Ali ako se na kraju dana vratiš čitav sa puta iza granice poznatog, na dobrom si putu da postaneš pravi slešer za digital. Just hold on zvuči isprazno i banalno, ali zaista se sve na praksi dešava sa vrlo jednostavnim razlogom – da bi praktikant naučio nešto.

4. Da li možeš da uživaš u haosu?

Još jedna odlika slešera je da „može da bude natprosečno kreativan/na minimalno dva puta dnevno, isfotka ili izdizajnira to pored tone mejlova, pripreme aktivacija i kampanja, web produkcije, cifranja banera i naravno radu na ličnom razvoju i praćenju trendova da ne bi zaostao/la za konkurencijom.“

Da se ne lažemo, niko ne uživa u haosu. A posebno ne nesigurni praktikant koji svaki dan preispituje kako svoje sposobnosti tako i ono što je uradio. Ali ako možeš da ostaneš smiren i efikasan kad oko tebe sve gori (ne u dobrom smislu), ti si Žiška materijal. (shvatate, žiška gori?)

Fun fact: svi menadžeri prate i komentarišu kako se snalaziš u neredu i gunguli, i to na chatu kom ti nemaš pristup. Da, zvuči malo stalkerski, ali bolje je da na vreme znaš da si pod budnim okom kolega.

Dobra vest je da te zadacima iz gornjeg pasusa neće bombardovati odmah, prvog dana. Svakog meseca dobijaš nova zaduženja nakon što uspešno savladaš prethodna, što znači da ćeš ipak imati dovoljno vremena da se navikneš na haotični Žiška ritam. A i iste one kolege koje te stalkuju su tu da ti pomognu oko svega.

5. Da li ti treba da budeš junak u Žiška Bildungsromanu?

Ovog pitanja nema u originalnom tekstu, a ja ga dodajem jer znam šta te muči čim čitaš ovaj blog.

Odgovor je zapravo vrlo jednostavan – ako si pročitao i tekst „Da li je digital za tebe?“ i ovaj komentar na taj tekst – ti si taj 🙂 Ipak se Žiške nisu mnogo potrudile oko SEO optimizacije sajta, pa ako te nije mrzelo da kopaš po internet haosu da bi došao do ovih par redaka, tebe ovo zaista zanima.

Ako i dalje nisi siguran, da li u svoje sposobnosti ili u to da ovakvu praksu zaista želiš, seti se da je i Hariju Poteru trebalo 7 delova da se reši Voldemora. Žiška ti nudi 5 tokom kojih je glavno: biti ili ne biti, pitanje je sad. A mentori čak imaju noseve.

Nekoliko meseci kasnije…

Tekst iznad je nastao negde na polovini moje prakse – u „the darkest hour“ trenutku koji ima svaki junak Bildungsromana. U tom trenutku, radnja se lomi – junak je suočen sa najvećim izazovom sa kojim se ili izbori ili ne izbori. Mene je mesec fotografije pošteno namučio – ispostavilo se da prebacivanje na „vizuelni način“ razmišljanja knjiškom moljcu nije bilo baš lako. Morala sam da pokažem da fotografijom umem da ispričam priču bez ikakvog dodatnog teksta ili kopija koji su mi uvek služili kao glavni alat.

Tad mi je „sigurna zona“ pisanja mnogo nedostajala i tako je nastao ovaj tekst. Od tog „the darkest hour“-a mnogo toga se promenilo – naučila sam da fotkam i čak zavolela fotografiju i igranje foto-aparatom. Uspešno su završeni svi meseci prakse, i sad mi u potpisu mejla piše: Menadžment društvenih medija.

U jednoj stvari se Žiška praksa razlikuje od klasičnog Bildungsromana – uvek ima hepiend. Tokom prakse svi navijaju za tebe i zaista žele da postaneš deo tima i izboriš se uspešno sa svim izazovima. Čak iako u jednom trenutku shvatiš da ovaj posao nije za tebe, do tada ćeš već naučiti gomilu novih i korisnih stvari. I najvažnije, upoznaćeš žiške (25oro za sada, and still counting) – tim ljudi koji potpuno dekonstruiše tradicionalnu ideju posla i kategorije „strogog“, „ozbiljnog“, „dosadnog“, „korporativnog“ koje uvek idu uz nju.

Dobro, mentori nekad umeju da bude dementori (hehe), ali ti imaš svog patronusa 😉